Tišina – početak povratka

Rano je ljetno jutro, pišem dnevnik i otvaram polako unutarnje puteve, puteve za koje želim da me odvedu do mene. Pišem kako želim čuti sebe i ulazim u portal iz kojeg izvire val goleme tuge i neko davno sjećanje. U mračnom kutku tamnice vlastite duše, na vlažnom kamenom podu, sjedi malo, predivno biće, djevojčica plave kose, obučena u tamnu kariranu košulju i plave traperice. Koljena priljubljena uz tijelo grli tankim ručicama, glava joj je pognuta i obasjava je svjetlo, ono jedino što dolazi s krova kule u kojoj je zatočena. U tamnoj, vlažnoj, kamenoj kuli nečujno izvana, iznutra najednom glasno čujem tupi odjek vlastitog disanja, kao nadu koja nije zaboravljena, ali je daleka.

Ušla sam u tamnicu vlastite duše, onu koju sam davno zazidala kako bi ovu malenu djevojčicu barem malo od boli i svijeta zaštitila. Zidala sam je kamenom šutnje, prilagodbe, uspjeha i skrivenih rana. Svaki put kad nisam rekla istinu, kad sam bila ono što se tražilo, a ne ono što sam osjećala – jedan novi kamen, kat po kat.

A ona mala koja još čeka unutra? 

Nikad nije otišla. Nikad se nije prestala nadati. Samo je čekala. Možda godinama, možda životima. Da je ponovno vidim. Da je čujem. Da ne prođem pokraj nje. Da shvatim da mi je svo to vrijeme tiho šaputala, da me podsjeti tko sam, da ne zaboravim.

Danas pišem jer želim čuti sebe. Ne onu verziju koja zna što reći, kako se predstaviti, kako biti korisna. Već onu malu, predivnu, čistu djevojčicu koja čuči u kutku mog bića. Koja se ne bori, ne traži, ne glumi. Samo je tu. I voli.

Možda je ovaj zapis početak povratka. Ne svijetu, nego sebi.

Ako i ti imaš svoju djevojčicu u kutku, pošalji joj misao. Pogledaj prema toj unutarnjoj rešetki i dopusti suncu da uđe. Neka zna da nisi zaboravila. Neka zna da dolaziš.

Ako želiš početi ponovno čuti sebe, zatvori oči i tiho pitaj: “Što mi moje tijelo danas pokušava reći?” – a zatim samo slušaj, bez potrebe da odmah odgovoriš. Možda nećeš čuti riječi, ali osjetit ćeš nešto. Toplinu, suzu, otpor, olakšanje. To je početak. To je povezanost s onom koju si možda davno zaboravila.