Dvije najvažnije promjene koje su mi nakon 40. poboljšale kvalitetu života

Izgleda da srednje godine sa sobom u život donesu mudrost. Nisam sigurna pokuca li naglo na vrata ili je polagani rezultat svih životnih okolnosti kroz koje htjeli, ne htjeli prolazimo i više ih ne možemo ignorirati.

Kad pogledam sebe prije deset ili petnaest godina, ne mislim da sam bila manje sposobna, manje vrijedna ili manje hrabra. Živjela sam brzo, rješavala obveze, ispunjavala očekivanja i vjerovala da će jednog dana, kada sve bude na svom mjestu, doći i osjećaj mira.

Ali nije došao.

Tek nakon četrdesete počela sam primjećivati vlastite misli, emocije i obrasce ponašanja. Počela sam se pitati zašto neke situacije u meni izazivaju strah, zašto pristajem na stvari koje ne želim i zašto toliko energije trošim pokušavajući promijeniti ono što nije u mojoj moći.

Moja prva velika promjena bila je svjesnost.

Svjesnost nije riješila moje probleme. Nije preko noći promijenila moj odnos prema sebi, odnos s drugima, posao ni svakodnevno funkcioniranje. Dala mi je na prvu nešto jako važno za početak, mogućnost izbora.

Kada postaneš svjestan kako u svakom trenutku funkcioniraš, ne možeš više živjeti na autopilotu. Postaneš budna, svako malo zastaneš i pitaš se:

Je li ovo stvarno ono što želim?

Je li ova odluka u skladu sa mnom?

Druga promjena bila je još zahtjevnija, morala sam preuzeti odgovornost za vlastiti život.

Život je pun okolnosti koje ne biramo. Ljudi nas mogu razočarati, izgubimo posao, dogode se bolesti ili nepravde, ali na nama je da si odgovorimo na pitanje: ”Što ću ja učiniti s tim?”

Drugi se neće promijeniti zbog nas, nikad neće u potpunosti razumjeti naše osjećaje. Problemi se neće sami od sebe riješiti, iz nekih se okolnosti ne možemo lako maknuti i ako same ne poduzmemo nešto, odgađamo život za koji nemamo neograničeno vrijeme.

Onoga trenutka kada sam prestala čekati da se promijene drugi i počela mijenjati ono što mogu kod sebe, osjetila sam nešto što prije nisam, osjetila sam da sam napokon dotaknula jedinu istinsku slobodu.

Sloboda dolazi zajedno s odgovornošću i na neki način je paradoks da je odgovornost ne ograničava. Ona oslobađa jer kada znaš da tvoji izbori najvećim dijelom određuju smjer tvog života, više nisi žrtva.

Nakon četrdesete ne želim savršen život. I dalje učim i dalje iskušavam i dalje griješim. Razlika je samo u tome što zastanem, osvijestim što osjećam, preuzmem odgovornost i nastavim dalje bez traženja krivaca.

To mi je donijelo više mira i zadovoljstva u život nego bilo koji uspjeh, priznanje ili materijalna stvar.