Tko si ti?

 ”Tamo gdje mjesečina prodire – počinje razgovor sa sobom”

Soba je mračna, samo je puni mjesec obasjava. Za stolom sjedi nekoliko žena – buntovnica, karijeristica, supruga, majka i jedna koju nijedna od ove prethodne četiri nikad nije upoznala.

Tko si ti? Pitanje tinja u svakoj od njih, ali kako tišina raste i postaje teža od misli, sve  u isti čas govore naglas:“Tko si ti – i zašto sjediš za ovim stolom s nama?”

Bez sumnje u glasu, odgovara tiho –  “Ja sam tu zbog sebe i radi tebe.
Ja sam ta koja te diže u nebo i spušta na zemlju kad treba. Ja sam ona koje više nema i ona koja ti se sprema. Ja sam bila nekad, ja sam i sad, ja sam dozvolila da se stvori svaka od vas.”

Gledaju je i ne shvaćaju. Boje se, kao da im njihova moć blijedi, tiho u magli nestaje. Ova nepoznata žena im nešto sprema, a možda i ne. Možda je samo došla, nečujno i odlučno, najaviti čija je napokon životna scena.

Ne dolazi s potrebom za  borbom u očima. Ne traži krunu. Ona ne ruši – ona obnavlja.
Nije došla da ih zamijeni. Došla je da ih sjedini.
Da njih sve, svaku ponaosob, utisne u sebe i nauči hodati sa svim njihovim imenima, bez da izgubi svoje pravo ja.

Bila je buntovnica kad je vlastiti svijet trebalo uzdrmati.
Karijeristica kad je bilo vrijeme da se stvari stvaraju, grade, dokazuju.
Supruga kad su dani tražili povezanost, zajednicu, zavjet.
Majka kad su djeca došla – ne kao teret, nego kao dar. Kao ogledala u kojima je naučila voljeti, lomiti se, rasti, biti ponovno svoja.

Svaku od njih je već živjela. Sve njih je već voljela i nosila na svojim ramenima.
Samo nijedna nije znala da je prolazna.
Da u nekom trenu, kad se sve uloge premore i maske počnu padati s lica,
kad glasovi više ne znaju kuda,
kad ni jedna ne zna prepoznati svoje lice –ona će ustati i opstati.

Ne da ih utiša. Ne da ih zaboravi.
Nego da ih sabere u sebi.
I da kaže: “Sad ja vodim.”

Jer ona zna. Kad je vrijeme za snagu, uzima buntovnicu.
Kad treba jasnoća, poziva karijeristicu.
Kad život zazove nježnost, ona šuti kao majka.
Kad želi biti voljena, doziva ženu koja zna voljeti.
Ali nijednoj ne dopušta da zaboravi – tko zapravo vodi

Tko sam ja?
Ja sam ona koja ne mora birati jedno ime.
Ja sam žena koja zna sva svoja lica.
I nosi ih bez straha.

Ja sam ona koja se više nikome ne objašnjava.

A ti…
Kad jednom osjetiš da uloge više ne drže tvoju kožu, kada te iznutra tiho zazove nešto starije od tvog imena –nemoj bježati.
To si ti.
Ona prava.
I čeka da je prepoznaš

Ako te ovaj tekst dotaknuo, “Pisma iznutra” će ti šaptati još dublje.
Ne moraš tražiti – samo otvori mail.
Pisma stižu kad je vrijeme. Ti samo budi tu.

Klikni i prijavi se.

Dok svijet viče – ti si pozvana slušati iznutra

Prijavi se na moj newsletter ”Pisma iznutra” – za žene koje se vraćaju svojem pravom ja