Ne ljutiš se bezveze, ali....već predugo šuti ono što vrišti iznutra

Pozvala sam te jer gledam kako se uporno o krive stvari spotičeš. Pozivam te već godinama i budim te, znaš, ja sam ona bol koju stalno spominješ. Razumijem te i jasno mi je zašto te boli svijet, razumijem da ne možeš shvatiti tuđu zlobu i nasilje. Nije ni meni jasno dugo bilo zašto se ljudi toliko međusobno ne vole. Izgleda da njih njihova bol još nije probudila ili su je zaključali kako ne bi izašla i natjerala ih da se promijene.

Došla sam ti reći nešto što će ti sigurno smetati, a to je istina koju izbjegavaš čuti i vidjeti. Ne možeš promijeniti svijet. Ono što možeš je pomoći sebi kako da se što bezbolnije privikneš. Nikad neće nestati grč u želucu kad te netko naljuti ili povrijedi jer to je onaj dio tebe i mene koji zovemo emocije. Emocije ne možemo ugasiti, samo na određene situacije možemo naučiti drukčije reagirati.

Ne možeš promijeniti svijet, ali možeš pomoći sebi da promijeniš ono na što možeš utjecati. Svoje misli, svoje reakcije, svoju svjesnost, izvježbati svoje moždane i osjetilne vijuge.

Znam da se sad ljutiš jer nemaš snage nizašto, osim za ono što moraš, puko preživljavanje. Samo moram te podsjetiti, tvoj životni voz ne čeka da se probudiš i kreneš. Vrijeme bez stajanja teče, godine u nepovrat odlaze.

Što je to što te danima ljuti, a zapravo boli?

Što bi se dogodilo da ne pobjegneš od tog osjećaja, nego ga pustiš da ti kaže što želi?

Što ako ti je bol koju izbjegavaš kompas, a ne neprijatelj?

Pitam se kako bi bilo da dozvoliš emocijama da ti budu životni učitelj.

Želiš više ovakvih tekstova koji diraju gdje boli – i liječe gdje treba?

U mom newsletteru dijelim iskrene, neuljepšavane misli i podršku bez moranja za one koji osjećaju dublje i smeta im buka izvana.
Pišem za tebe koja znaš da nije slabost ne ispunjavati vanjska očekivanja.

Pridruži se zajednici koja osjeća.
Prijavi se i primi prvu poruku već sutra