Budi u sebi lijepa sjećanja

Žena u bijelom sjedi u šumi držeći ogledalo u kojem se pojavljuje dijete s medvjedićem, simbolizirajući povezanost s vlastitim unutarnjim djetetom.

Nismo dugo razgovarale. Čini mi se da me izbjegavaš. Pitam te, a ti tvrdiš da nije tako. Kažeš da si se preispitivala tjednima. Koliko god željela nešto promijeniti, budnost i svjesnost ti nisu dovoljne. Živcira te ta moja ”ljubav prema sebi” jer sve više uviđaš da moraš izgraditi novu sebe iz porušenih temelja.

Dani ti se ponavljaju, umorna si, rastresena, nezadovoljna. Sve te živcira. Sve gubi smisao. Imaš osjećaj da si bila prisiljena na ono što ne želiš, jer ti godinama govore kako se radi i mora. Mora li se zaista? To pitanje još ne izgovaraš naglas, ali te proganja – od jutra do večeri, svaki dan. Neke noći ni ne spavaš. Vrtiš u glavi misao: ima li smisla sve ovo ili je život samo namještena igrica? Znam, teško je to priznati. Tolike su žene kroz povijest prozivali luđakinjama kad su pitale isto. Slušam te dalje i ništa ne govorim, ne želim da izgubiš svoju nit.

Svjesna si da ništa ne moraš. Ali ne znaš kako da izađeš iz tog začaranog kruga. Bojiš se ostaviti staro, a još više da ćeš izgubiti ono dragocjeno – povezanost sa sobom, onu koju si jedva pronašla. Želiš promijeniti nezadovoljstvo, ali ne znaš kako ni odakle bi krenula. Zato te pitam: što je lijepo u tvom životu sada? Što je ono za što se možeš uhvatiti, da se sjetiš tko si kad si TI? Kad si slobodna i prisutna? Pitaš me kako ćeš znati da si pronašla ono što tražiš. Odgovaram ti: znat ćeš kad čuješ otkucaje vlastitog srca u ušima. Kad osjetiš da si cijela. Kad radiš ono što bi radila i da te nitko ne gleda. Kad dišeš bez stega, bez uloga

Samopromatranje je put prema središtu. Buđenje sjećanja su vrata tog puta. Osvijesti negativno, ali nemoj ga osuđivati. Pitaj se: zašto se tako osjećaš? Kako bi bilo osjećati se potpuno prirodno? Tvoji osjećaji nisu istina o tebi, već dijalog između tebe i ega. Ne mijenjaj druge. Pomozi sebi. Kad ti bude dobro – i svijet će se činiti boljim. Znam da to još ne shvaćaš do kraja. Zato si i na ovom putu. Da saznaš.

Tradicija te umara, novo te oživljava. Ne treba ti nova destinacija – treba ti putovanje prema sebi. Iskustvo ponovnog rađanja. One koja si bila prije svih “moranja”. Pitaš je li to rad kroz zahvalnost? Vrtimo se u krug, o tome sam s tobom prošli put razgovarala. Ali ako si sada spremna samo na zahvalnost – neka i dalje bude samo to, za početak. Zahvalnost kao nježna nit koja te vodi prema slobodi, jasnoći i snazi. Neka tvoj prvi korak bude jednostavan.

Za kraj, postavljam ti jedno pitanje koje nosi snagu promjene: Što bi rekla sebi kao djetetu da te sada gleda i traži nježnost?

Ako ti se ova poruka dotaknula srca i želiš češće čuti ovakve podsjetnike, prijavi se na newsletter i primi podršku na svom putu – u pravo vrijeme, kad ti najviše zatreba: