Pišem o sebi da bi pomogla tebi

Ne pišem o sebi da bi mi se divila. Ne dajem ti svoja iskustva na pladnju kako bi dobila tvoje odobravanje niti potvrdu da nas ima još jer znaš, ja to odavno u dubini svoje duše osjećam. Ne želim da se poistovjećuješ s mojim doživljajem svijeta kako bi vlastiti ego nahranila. Pišem o sebi kako bih ti pomogla.

Ne želim i ne mogu više gledati kako bježiš od sebe i glumiš ono što nisi jer znam koliko se mučiš i kako svakog dana sve više umireš iznutra, postaješ kao uginula školjka na neku pustu plažu izbačena.

Ne želim više osjećati bol kad prepoznam tu krhku osobnost u tvojim očima koje jedine ne mogu sakriti ono od čega si još kao malo dijete odustala.

Želim te primiti za ramena i protresti, čak i udariti šakom u trbuh kako bi taj ružan osjećaj nedostatnosti iz tvog tijela izbacila.

Želim ti urlati na uho da se prestaneš kriviti za sve nedaće svijeta i da počneš vjerovati koliko si moćna i jedinstvena.

Želim izvući iz tebe svu ljepotu koju skrivaš u sebi.

Želim te natjerati da skupiš hrabrost i ponovno razvijaš svoje talente zbog kojih si stvorena i kojima možeš pomagati ljudskoj vrsti kako bi odradila ono zbog čega si rođena.

Ne pišem ti o sebi i svom životu da bi me po ramenima tapšala i rekla mi znam kako ti je jer za to nemam potrebu. Ja sam već samu sebe nekoliko puta pobijedila i natjerala iz svih kutaka u kojima sam se uporno skrivala.

Tu sam iz svojih sebičnih razloga.

Tu sam da te probudim i pridružim svom plemenu jer duboko u sebi vjerujem da ovo pleme može truli svijet izvući iz govana.

Tu sam kako bi ti svako jutro i večer bila u glavi i tihim te šapatom podsjećala da nisi došla spasiti svijet umanjujući svoju vrijednost i kiteći se ranama koje si sama zadaješ, već ćeš ga spasiti samo ako zaližeš te rane i onda drugima pokažeš kako da zaližu svoje.

Pišem o sebi da bi pomogla tebi, kako bi se i jedna i druga iscijelile i onda napravile lanac pomažući drugima.